Film "Zabranjeni bez zabrane", Milana Nikodijevića i Dinka Tucakovića

" Zabranjaeni bez zabrane" nije film o ’crnom talasu’. Na neki način on je ekstenzija akcije koju je Radoslav Zelenović započeo na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, knjige intervjua koju je objavio Milan Nikodijević ,nakon čega sledi TV serija od šest epizoda koja će na neki način zaokružiti povratak u korpus srpske kinematografije, filmova koji su bili onemogućeni da stignu pred svoju publiku, bar u svojoj zemlji. ’Crni talas’ bio je vrh cunamija koji se sručio na mit o ’ maloj , i ničim izazvano, slobodarskoj zemlji na brdovitom Balkanu’. Đavo je definitivno došao po svoje, kada je utamaničen redielj, sveži diplomant FDU , vojnik na služenju vojnog roka,Lazar Stojanović, a u nametnuti egzil oterani Žilnik, Makavejev, Petrović, ...

Ipak zabrana je bilo i pre i praktično počinju sa počecima kinematografskog delovanja u ’ drugoj Jugoslaviji ’ posle II svetskog rata, kad su drugovi objavili da Istorija filma na ovim prostorima počinje sa njima svesno gurajući u zaborav pola veka kinematografije koja je pethodila. U PLANINAM JUGOSLAVIJE je izabran da bi SLAVICA dobila primat. I tako sve do šezdestih godina prošlog veka i prve sudske zabrane za omnibus GRAD Kokana Rakonjca, Marka Bapca i Živojina Pavlovića ...

Cenzura čija je najstrašnija posledica autocenzura. Pranje sa ispiranjem filmske istorije i pojava belog a potom i ružičastog filma. Pranje biografija. Preletanje iz tabora sudija u tabor glorifikatora. Tamničari su postajali liberali. Na svu sreću mnogo toga ostalo zapisano i upamćeno. Hvala g.Gutenbergu i njegovim elektronskim inkarnacijama. U filmu smo dali šansu da svako ispriča svoju priču. U maniru dokumentarnog esejizma čuvali smo se komentara, sugerisanja i namigivanja u pravcu ko su ’ dobri ’ a ko loši ’ momci ’.Oni koji su odbili da govore za film najbolje znaju zašto su to učinili.

Ovo verovatno nije najbolji mogući film na ovu temu,ali svakako je otvorio prostor za dalje istraživanje Istorije koja ne sme da se ponovi, bar što se zabrana tiče.Prikazivanje na Festivalu je izuzetno bitno jer je i sam bio deo Istorije kao ogledni poligon na kome se demostrirao metod zabrana bez zabrane.

Film je počeo i svoj međunarodni život na projekcjama u Zagrebu, i upravo u vreme našeg festivala u Francuskoj, 01.04.2007. Da baš na prvi april! Kada smo dobili podršku Ministarstva kulture, u okviru redovnog konkursa u obrazloženju je stajalo da ’ ovakav kinematografija ’ duguje sama sebi. I to nam je bio dodatni motiv.